Prijatelji su mrzili tu malu prostoriju i prokleti škripavi ventilator. Poglavito su mrzili ovaj birokratski posao opće mobilizacije i žalili za “prvom crtom” koju, toga su bili svjesni, neće nikad više vidjeti zbog prirode ozljeda. Ipak, najviše su mrzili činjenicu da moraju gledati i slušati osebujne likove koji su proteklih pet godina na raznorazne načine izbjegavali dati doprinos Domovinskom ratu pa to pokušavaju izbjeći i sada, kad “se ide”.
Sjedili su za velikim stolom s tri hrpe fascikli. Jedna je hrpa bila za još neobrađene “nesuđene branitelje”, druga, najveća, je bila za nemobilizirane s, najčešće, liječničkim opravdanjima, a treća, najmanja, je bila za mobilizirane. Prijatelji, kao po dogovoru, pogledaju hrpe fascikli, a onda jedan drugoga, podignu obrve i zamašu glavama te se tako, bez izgovorne riječi, slože u mišljenju. Jedan od njih, s ratnim nadimkom Cooler, uzme slijedeću fasciklu s neobrađene hrpe i prodere se iz sveg glasa.
– Zoran M.!
Na vratima se pojavi uredno počešljani crnokosi mladić u skupom odjelu s kravatom. Prijatelji se opet pogledaju, ali sad u čuđenju.
– Sjednite Zorane… nije li vam malo vruće u tome?
– Dobar dan. – započne Zoran M. sjedajući na stolicu nasuprot prijateljima – Iskreno… jest malo.
– Pa što si se onda tako obukao, čovječe? U rat ćeš, a ne na pir…
– Kako molim lijepo? Kako u rat? Pa zar ne vidite da sam bogat i obrazovan… rekli su mi da u ovaj građanski rat ne…
– U kakav rat!? – lupi šakom u stol ljutito i prekine Zorana u izlaganju branitelj s ratnim nadimkom Pivac dok ga Cooler pokuša umiriti stavljajući mu ruku na rame.
– P…pa mislim, b…branitelji su ljudi iz siromašnijih obitelji s manje škole. T…to je činjenica. A ja sam elita.
Cooler pojača stisak ruke na ramenu Pivca, signalizirajući mu da ništa ne govori pa nastavi smirenim glasom.
– U redu je Zorane… u redu. Evo baš ovdje negdje imam… – započne pretraživati po džepovima MENSA test inteligencije koji je jutros istrgao iz novina da se kući zabavi s obitelji – Evo ga! Dakle, ovo je tipizirani test inteligencije Oružanih snaga Republike Hrvatske… ne možemo vam vjerovati na riječ. Evo vam olovka, imate pola sata za rješavanje.
Zoran se odmah dao na posao, a Cooler namigne Pivcu, koji je u čuđenju pokušao shvatiti o čemu se radi, i doda mu novine s jasnom porukom… čitaj i šuti. Neko vrijeme se čulo samo struganje olovke, šuškanje novina i škripanje prokletog ventilatora – ljevičara, kako su ga prijatelji prozvali.
– Evo… gotov sam! Za dvadeset i devet minuta! – prekine ih poslije duže vremena ushićeno Zoran.
Cooler uzme riješen novinski test i provjeri rezultat koji se nalazio straga. Pivac, koji je sve pratio, se nasmije, ali ga Cooler podbode laktom i obrati se Zoranu.
– Gospodine M. vi ste stvarno, hm, posebni… zahvaljujem, slobodni ste!
– Pa jesam vam rekao? Elita! Mogu li dobiti test da ga pokažem…
– Nažalost ne. Mora ostati kod nas u pismohrani. Doviđenja! – Zoran M. napusti prostoriju, a prijatelji prasnu u smijeh.
– Jebote Pivac, ovaj ima IQ kao čovječja ribica! Vidi što piše u rezultatima: “vaš IQ je manji od 60, za precizno utvrđivanje IQ-a koristiti specijalan test, javite se liječniku medicine rada”. Nije ni čudo što misli da je ovo građanski rat… jače “liječničko opravdanje” nitko dosad nije donio.
– Ma ja bih mu Cooleru isto bio rekao: “Ne možeš u rat jer si preglup, pobit ćeš naše…”. Ovako misli da je prepametan!
– A zašto mu objašnjavati? Pa nek’ jadnik misli što hoće… neće bit premijer, to je bar sigurno… – završi raspravu Cooler odlažući fasciklu Zorana M. na veliku hrpu.
Nema komentara:
Objavi komentar